Da je Samsungova Galaxy S serija pametnofonskih perjanica postala nova gadgetomanska ideologija koja polako, ali sigurno skida Apple iPhone s trona, već smo nekoliko puta “tehnozofski” obrađivali. Najvažniji zaključak tih promišljanja možda bi bio onaj u kojemu Samsung svoju snagu crpi iz snage Applea. Označen kao dijalektički oponent u tehnološkom diskursu, Samsung je samo onoliko jak koliko Apple uspijeva održati svoju moć, kao njegova čista suprotnost. Na neki način, bez Applea, Samsung bi bio izgubljen, ne znajući na čemu se treba referirati kako bi bio “drukčiji”.

Stoga je najvažnije pitanje u iščekivanju sutrašnjeg nasljednika mega-uspješnog Galaxy S III: što točno može predstaviti “četvorka” a da zadovolji tolika očekivanja? Odgovor je nažalost jasan: ne mnogo toga. Izgleda da je Samsung upao u isti problem kao i Apple – prevelika očekivanja i nemogućnost istinskog uzbuđenja na tržištu. Takva situacija je jasna i otkriva nam koliko globalni IT svijet malo ili gotovo nikako razumije da se mogućnost “novoga”, ili kakve svojevrsne revolucije, koju potiho uvijek očekujemo, ne može dogoditi “bilo kada” i da ne ovisi niti o tehnologiji niti o proizvođačima. Ušli smo u fazu opće tehnološke apatije nakon burnih 5 godina otkako je Apple iPhone promijenio informatički svijet. Do iduće “pukotine” u događajnom obzoru čekat ćemo vjerojatno još neko vrijeme, i naravno, to će nužno biti nešto što sada ne možemo zamisliti ili nešto za što bar ne vidimo nikakav smisao.

Apatija se očituje u nesvjesnom pokušaju javnosti da se mitska i proročanska dimenzija nekakve Revolucije sada pripiše novom pretkazanom revolucionaru – uloga koja je projicirana na Samsung Galaxy S seriju – bez da za to postoji kakav drugi razlog osim opće globalne dosade. Pametni telefoni napreduju sada evolutivnim, a ne revolutivnim koracima i popunjavaju ne više velike rascjepe između postojeće tehnologije i čovjeka već male zazore koji se iz “daljine” niti ne vide. Razlike među pametnim telefonima sve su manje, i sve se manje uopće mogu pojaviti. Takav scenarij nikako ne odgovara niti korisnicima koji su željni uvijek onog novog i uzbudljivog, niti proizvođačima koji trebaju svoju diferencirajuću karakteristiku. Povećanje broja procesorskih jezgri i ekranske dijagonale postale su samosvrhovite intervencije koje se udaljavaju ne samo od ikakvog smisla, već od elementarnih postulata uravnoteženog proizvoda. Kao posljedica, komunikacija s korisnikom sve je teža – on svakako pridobiva performanse, ali postupno gubi funkcionalnost, “rasteže” svoje mogućnosti žrtvujući lakoću stapljanja tehnologije i života u dobro odmjerenoj filozofiji – filozofiji proizvoda po mjeri čovjeka.

Očekivanje novog Galaxy S modela stoga je poprimio histerične razmjere, baš kao nekada očekivanja iPhonea. Od prvog Galaxy S modela koji je svoja krila dobio na kontroverznoj sličnosti s iPhoneom, preko “dvojke” koju su “dizajnirali odvjetnici” i koja je postavila Samsung kao prvu istinsku prijetnju Appleu pa sve do “trojke” koja je zapravo ništa drugo nego relativno blijedi pokušaj promišljanja filozofije proizvoda (Nature UX i sl.) koji je do sada najuspješniji od svih zahvaljujući “inerciji” masovno stvorenog značenja – Samsung se profilirao u gotovo jedinog istinskog proizvođača uz Apple unatoč moru drugih, i nameće se pitanje što oni kane predstaviti u “četvorci”, koja bi tobože trebala nešto unaprijediti.

Osim prilagođavanja standardima “kolekcija proljeće/ljeto 2013.” koji uključuju 5-inčne FullHD ekrane i 8-jezgrene procesore, nema mnogo toga što Samsung može ponuditi osim “friziranja” i daljnjeg nagomilavanja raznih “funkcionalnih” dodataka. Budućnost Samsungove perjanice je neizvjesna, jer više nema one snage iz koje crpi inspiraciju – nagrižene jabuke. Jednostavno se previše “udaljio” od svoje reference u nepoznato, a nove instance izranjaju u kaotičnom svijetu besciljnih lutanja – novi operativni sustavi i novi igrači, a tu je Samsung i sam sebi konkurencija, kako s odlično prihvaćenom Note serijom, koja bi vrlo izvjesno mogla preuzeti ulogu S serije, tako i s razvojem Tizen platfome.

Smiješna ali i tužna strana cijele te priče oko tehnološke apatije očituje se u sve kraćim intervalima između plasiranja novih generacija ključnih modela. Nakon što je Apple iznenadio (pre)brzom nadogradnjom ponude na četvrtu generaciju iPada, sada i Samsung predstavlja svoju uzdanicu niti godinu dana od prethodnog, što svjedoči o očaju proizvođača da se prilagode novim tehnološkim standardima u iracionalnom razmišljanju masovne populacije nego što žele zaista kreirati proizvod onda kada to ima smisla.

Kada će pametni telefon opet imati smisla? Ne samo onda kada se “nakupi” dovoljno dobrih tehnoloških rješenja koja nisu samo fokusirana na kvantitativno poboljšanje performansi u bilo kojem obliku, već onda kada se novi izumi budu mogli elegantno utjeloviti u formu pametnog telefona, u svoju prirodnu funkciju. 

U moru raznih kreativnih vizija Samsunga Galaxy SIV i obilju spekulacija, došao sam do zaključka da Samsung Galaxy S IV zaista nije uređaj o kojem je vrijedno spekulirati. Umjesto toga, zašto ne bismo spekulirali o nekim istinskim, a ne “usiljenim” karakteristikama pametnog telefona budućnosti? Mogli bismo možda razmišljati o nekim izvedbama koje bi bitno popravile trenutne probleme s pametnim telefonima, bez obzira na to što za takve izvedbe još nema tehnoloških rješenja ili su ona u najmanju ruku još uvijek u povojima.

Ovdje možete vidjeti što ja očekujem, doduše samo u smislu industrijskog dizajna, od nove Samsungove perjanice. Umjesto četvorke, neka bude šestica, jer tek tada će možda biti vrijeme za jedan stvarni “slijedeći korak”. Neka ovaj primjer bude simbol “preskakanja” onog dosadnog i apatičnog perioda industrije. Što biste vi dodali u pametni telefon bliske nam, a naizgled tako daleke budućnosti? Što mislite da će vam od toga pružiti Galaxy SIV na sutrašnjem predstavljanju?