Točno pet mjeseci prije pisanja ovog teksta (12. rujna – 12. veljače) predstavljen je iPhone 5, a dva dana ranije pisao sam o (pre)velikim očekivanjima prema novoj generaciji Appleovog ikoničkog proizvoda. Da podsjetim, postavio sam tezu da je kruna uspjeha tog proizvoda njegova simbolička funkcija kao ikone. Razumijevanje pojma ikone u historijskom smislu starogrčkog „eikona“ i kasnije srednjovjekovne latinske riječi „icon“, koji se razlikuju od puke slike („imago“) može nam omogućiti spoznaju o tome da je vizualno značenje iPhonea više pitanje identifikacije sa simbolom nego što je to pitanje samog vizualnog dizajna kao takvog, njegovih kontura i materijala.

Drugim riječima, dizajn iPhonea je ikonički zbog toga što se društvo podsvjesno identificira s njim i vidi u njemu nešto što nije pitanje oblika u vulgarnom smislu trodimenzionalne tvorevine. iPhone svojom pojavnošću predstavlja suvremeni tehnološki svijet, a ne samoga sebe. Prepoznati iPhone dizajn znači prepoznati generički dizajn suvremenog poretka potrošačke IT industrije!

Nevažnost dizajna, važnost simbola

Napretkom dizajna bave se mnoge tvrtke i proizvođači, misleći da upravo atraktivnost same forme i materijala utječe na želju kupaca s obzirom na njihove osobne ukuse u onom tržišnom segmentu kojem je proizvod namijenjen. Zato su najčešće neuspješni. Naime, kupci priželjkuju proizvod na temelju dizajna samo ako je taj dizajn stekao određen simbolički i društveni status, pri čemu su pojedinci uvjereni da ga priželjkuju upravo zbog dizajna. To je, u načelu, mehanika kolektivnog estetskog ukusa.

Apple provodi vrlo mudru politiku po tom pitanju: pamfletno se hvale da održavaju kulturu „dobrog dizajna“, pametnog, odmjerenog, jednostavnog, funkcionalnog i lijepog, dok zapravo jako paze na generičnost dizajna s obzirom na sve tržišne segmente. Bez boje, „okusa i mirisa“, bez dekoracije, s „eterealnim“, gotovo nevidljivim materijalima, Apple se služi igrom optičke disperzije i refleksije. Ako oblikujete nešto kao pravokutnik, kopirali ste Apple! Ako nešto oblikujete na onaj način na kojeg pametni telefon ili tablet mora biti oblikovan, opet ste ih kopirali! Appleov dizajn je stoga generički, osnovni, onaj osnovne konstrukcije. Pojednostavljenje dalje od toga gotovo je nemoguće. Stoga i svojevrsno razočaranje tržišta, između ostalog, oblikovnom „neinovativnošću“ novog iPhonea. To je, dakako, kratkovidnost tržišta i nerazumijevanje ikoničke funkcije iPhonea, koji baš takav, reduciran na rudimentarnu formu, mora ostati.

Pa ipak Nokia je pokazala da može i bolje od toga!

Tko je na kraju ubio iPhone: Samsung ili Nokia?

Izjava iz naslova da je Nokia N9 uništila iPhone mnogima će se učiniti neosnovanom. No idemo redom.

U zadnjih pet mjeseci Apple je zabilježio drastičan pad reputacije unatoč i dalje visokoj zaradi koju mu omogućava njegova vrhunski organizirana svjetska ekonomska „logistika“. Što god to značilo za analitičare – padanje na normalnu vrijednost iz prenapuhane ili padanje ispod onoga što je Apple u zadnjih pola desetljeća uvijek uspjevao – zaista mi nije bitno. I dalje ostajem pri tvrdnji da je vrijednost Applea opala zbog izostanka simboličke snage.

Simbol tržišnog lidera sada je Samsung sa svojim perjanicama Galaxy S i Note serije. No problem Samsunga je u tome što opstaje na opoziciji Appleu. Kada ne bude više bilo kultnog Applea, neće više biti ni kultnog Samsunga. A jedino kult omogućuje tržišne preformanse po mjeri njihovog apetita. U svakom slučaju, Samsung ne može postići svoju „ikoničnost“ bez da je bazirana na nekoj referencijalnoj razlici spram ikoničnosti Applea. Apple je stvorio Samsung, svojeg krvnika, ali taj Samsung nema svoju perspektivu, svoj put. Gdje je onda neki novi put? Kod Nokie.

Zanemarimo na trenutak ekonomske neizvjesnosti s kojima se Nokia suočava u zadnje vrijeme, i vidjet ćemo kako je njima pošlo za rukom ono što nije do sada još nikome: ugroziti Appleovu ikonu upravo tamo gdje se ona gradi – u području simboličke uloge dizajna suvremenog pametnog telefona. Izvor i prijelomni trenutak bila je pojava sada već legendarnog modela N9.

Nokia N9 – pali heroj

Sva društva imaju svoje heroje, koji se prepričavaju u legendama. Te legende su nosači, razglasnici i čuvari najviših vrijednosti društva, a njihovi heroji su pali borci za te vrijednosti, likovi s kojima bi se svatko mogao – i  trebao – identificirati.

Kako bi netko mogao postati heroj i ući u legendu – mora prvo fizički umrijeti. To je prirodan mehanizam. Samo prevladavanjem fizičkog u smrti može se konstruirati nešto više od osobe, nešto simboličko.

Možda tako možemo promatrati, dakako apstraktno, svijet pametnih telefona. Nokia je u jesen 2011. godine predstavila N9, model koji je bio mrtav prije nego što je imao priliku boriti se, ali model koji je već sada ušao u legendu, jer polako ali sigurno mobilni IT svijet mijenja svoje lice na mnogim idejama tog proizvoda i koncepta.

Vrhunac „dobrog dizajna“

Nokia N9 predstavlja evolucijsko dostizanje savršenstva vrhunske dizajnerske tradicije finskog proizvođača mobilnih telefona. Elementi vizualnog jezika prethodnih proizvoda (N8) nastavili su svoj razvoj kroz pročišćavanje forme u modelu N9, gdje je svaka suvišnost nestala, pretvarajući ju u čistu generičnost.

Ingenioznost dizajna Nokie N9 leži u uspješnoj redukciji na krajnje generički oblik i to na takav način da djeluje drukčije od svega ostalog. Zaista, teško je nakon toga ne čuditi se nepotrebnoj kompliciranosti oblika kod proizvoda drugih proizvođača, pa čak i kod Applea. U odnosu na dizajn kojeg je predstavila Nokia N9, iPhone se doima kao suvišno eksperimentiranje s formom i materijalima.

N9 ima oblik – oblika pametnog telefona. Oslobođen svake dekoracije i komplikacije, proizvod je pločica od – nekog materijala u nekoj boji, bez dodatnih premaza, a ekran nije nešto što se pokušava „ugurati“ u nekakav okvir kao kod svih drugih proizvoda, već se stapa sa samom zakrivljenom površinom (tzv. 2.5D ekran) i blago opisuje svoje granice svojom crnom, reflektivnom površinom. Rub ekrana je ujedno i rub njegovog okvira, koji je pak dio tijela, a AMOLED tehnologija prikaza omogućuje da se taj rub nikada ni ne vidi. Potpuni minimalizam, nema fizičkih ni kapacitivnih kontrola. Takva besprijekorna utopljenost u tijelo proizvoda djeluje ujedno uzbudljivo koliko i jednostavno. Blaga zakrivljenost koja simetrično prati cijelo tijelo djeluje gotovo aerodinamično, ili kako bi na engleskom bolje rekli „streamlined“.  Forma koja kao da kruži oko sebe u beskonačnoj „vrpci“ zove na taktilni susret s korisnikom, koji ju istražuje u njezinoj besprijekornosti.

Ovdje se ne radi o besmislenoj zakrivljenosti koja je tu zato da se distancira od neugodne uglatosti. Jedinstveno tijelo Nokie N9 je matematička igra ravnih i zakrivljenih površina. Tijelo je „ekstrudirano“ između dvije ravne plohe – izduženom pravokutniku s dva polukruga na krajevima. Kako bi izbjeglo ciglasti i dosadni osjećaj, to ekstrudiranje nije bez posebne dosjetke. Prema unutrašnjost, profil se povećava do profila samog mobilnog telefona. Time gornji i donji dio proizvoda imaju suženje prema krajevima. Suženje se odvija matematičkom progresijom od jednog do drugog profila.

Ako u nekom CAD ili 3D programu na računalu unesete pozicije i parametre svakog profila (ukupno dva profila, zrcalno postavljena na četiri) i izdate naredbu za spajanje tih profila u tijelo (loft), matematička kalkulacija će sama po izračunu B-krivulja odmah generirati kompletno tijelo Nokie N9!

Osim spomenute aerodinamičnosti, ta intervencija vizualno stanjuje telefon. Unatoč debljini od čak 12 mm, što je za današnje standarde izrazito mnogo, i dalje vizualno odaje dojam tanjeg telefona od jednog iPhonea 4/4S, koji mjeri tek 9 mm u debljini. Optička kvaliteta Nokie N9 je nenadmašna.

Odabir polikarbonantog materijala u jedinstvenom tijelu je iduća intervencija od ključne važnosti. Savršeno homogen materijal, čak i u svojem presjeku, gdje nema nikakve dodatne boje i premaza, služi kao medij za fascinaciju savršenim oblikom. Kontrast gornje i donje ravne površine oštro odsječenih od kontinuiteta zakrivljene vrpce samoga tijela odaje osjećaj nevjerojatne strojne preciznosti izvedbe. Nužni elementi poput stražnje metalne pločice s kamerom i logotipom, te bočni gumbi za glasnoću i zaključavanje, ne djeluju poput intruzivnog elementa koji prekida kontinuiranu formu, već su nastanjeni na njoj poput otoka, ne kršeći njezina pravila. Isto vrijedi i za ostale elemente, poput utora za slušalice koja kao da je u svojem prethodno zamišljenom mjestu rubnog polukruga, poklopaca za SIM i USB utor koji zatvaraju tijelo bez vidljivih „rupa“, te gotovo nevidljiva mrežica zvučnika na dnu, sastavljena po geometrijskoj logici u maniri samog profila, sastavljena o rupica izbušenih u samom tijelu.

Na kraju, sama boja je veliki pomak naprijed u percepciji suvremenog mobilnog telefona. Dizajneri u Nokii su uspješno pretvorili sivilo i akromatiku mobilne industrije predvođene iPhoneom u svoju korist pružajući nešto gotovo šokantno – vibrantne boje tijela. Vrlo riskantna intervencija pokazala se kao potpuni uspjeh, u kojem su zadržali ozbiljnost ne pretvarajući uređaj u dječju igračku, a osvježili su tržište nečim suštinski drukčijim.

Navedene karakteristike polučile su trenutni uspjeh i s vremenom uspostavile novi generički dizajn za nove generacije. Oduševljenje nisu mogli kriti niti dizajneri niti recenzenti, a „underground“ svijet vrlo je brzo počeo tretirati N9 kao kultni uređaj, unatoč tome što je Nokia zbog dogovora s Microsoftom obustavila taj projekt.

I što je onda bilo?

„The rest is history“, kako bi glasila poznata uzrečica. Ali tu povijest treba mudro sagledati.

Nokia N9 postala je bila mrtva prije nego što je imala priliku zaživjeti. A to joj je omogućilo status legende. Isto tako, ne kaže se bez veze „legenda živi“. Naime, Nokia je dugo vremena pokušavala sakriti svojevrstan „subkulturni“ uspjeh N9-ke dok je ulagala milijarde u svoje Lumie.

Istina, Lumia 800 je legitimni nasljednik ikoničkog dizajna N9. No ona je već značila kompromis. Model Lumia 800, a tako i derivat u modelu 900, kompromitiraju izvornu zamisao N9-ke. Prije svega, tu je manji ekran, koji je ovog puta morao ustupiti dio svojeg mjesta kapacitivnim gumbima koje zahtjeva Windows Phone operativni sustav. Nadalje, dodana je još jedna bočna tipka za posvećeni okidač kamere, a tijelo je, ukoliko se ne radi o sjajno bijeloj varijanti – možda to ni ne znate – ovoga puta premazano specijalnim mat slojem. Daljna derivacija u modelu Lumia 900 ukida zakrivljeni ekran i unosi kaos u dizajn, što se kasnije, doduše, opet vraća u Windows Phone 8 perjanici Lumia 920.

Lumia 920 predstavlja ipak daljnju razgradnju izvorne zamisli dizajna: krajnje predimenzionirano tijelo zbog potrebe za smještajem većeg ekrana, PureView kamere i time veće baterije. Pri tome izostaje, ili je barem radiklano umanjena, intervencija sužavanja profila prema vrhovima uređaja, zbog čega uređaj djeluje izrazito veliko i „ciglasto“, što samo pokazuje koliko je ta intervencija bila potrebna. Profili više nisu simetrični već izbočeni na jednoj strani. Također, tu su sada neskriveni vijci, a rub zaslona je ovoga puta vidljiv u odnosu na crni okvir koji ga okružuje.

Unatoč sustavnoj destrukciji ikoničkog, generičkog pristupa demonstriranog u Nokii N9, njezin utjecaj i vizualni jezik ne može se osporiti. To se ne donosi samo na Nokiu, već i na druge igrače u industriji koji su prihvatili taj „šareni izazov“.  Svuda se priča o polikarbonatnim tijelima i živahnim bojama, a čak je Microsoft shvatio važnost te „priče“. Ovdje se čak nisam osvrtao na softver, koji je ipak posebna priča, ali dovoljno je samo spomenuti da koncept MeeGo-baziranog Harmattan sučelja u potpunosti prenosi tu dizajnersku filozofiju u virtualnu domenu. Upravljanje uređajem je bazično, jednostavno, brzo i krajnje intuitivno. Vraćanje na iPhone, za mnoge najintuitivniji mobilni uređaj, postaje teško nakon navike na MeeGo.

Utjecaj ikoničnosti Nokia N9 ide stoga dalje od samo industrijskog dizajna. Njega ćemo vidjeti u nadolazećim generacijama softvera – BlackBerry 10, Ubuntu OS, Jolla Sailfish – koji će pokušati promijeniti lice tehnološkog svijeta u pravu demokraciju nakon vladavine dva sukobljena diva. Simbolički, možemo reći da je Nokia N9 uništila ikoničnost i generičnost iPhonea više nego Samsung Galaxy S. Jer industrijski poredak koji slijedi, možda može mnogo toga zahvaliti svojem palom heroju i živućoj legendi, kao kalupu za buduće pristupe u stvaranju odličnih proizvoda.

Ovo je bila posveta ikoničnosti Nokie N9 s pristupa industrijskog dizajna i estetičke teorije, a detaljnijih osvrta možete se prisjetiti na slijedećim člancima Gadgeterije:

[RECENZIJA] Nokia N9

[RECENZIJA] Kako je Nokia N9 osvojila moju dušu i srce

[VIDEO] Konačni pogled na Nokiu N9