U srijedu, 12. rujna godine Gospodnje 2012., samo dan nakon 11. obljetnice simbolički najvažnijeg svjetskog događaja 21. stoljeća, svijet će ugledati šestu inkarnaciju možda jednako važnog simbola našeg vremena – iPhonea.

Svake godine, svaki iPhone utrži više od prethodnog, bez obzira na to kakav je, a medijski svijet podivlja u opsesiju tim uređajem. Svi žele svojih pet minuta slave koje će dobiti na krilima nekakve priče o iPhoneu. Portali i blogovi stječu onoliko publiciteta koliko puta spomenu iPhone. Svi manijakalno žele pretpostaviti kako će idući iPhone izgledati. Svatko stvara viziju iPhonea. Svatko se referira na njega. Svijet se pretvorio u bučan šum, u kojem ne znamo radi li se o nečemu izmišljenom ili autentičnom. U tom šumu skriva se pravi Apple, onaj kojeg nitko ne može „prokužiti“. Apple uvijek šuti. Apple, ironično, ne pripada tom svijetu.

Naivno je misliti da se radi samo o jednom tehnološkom proizvodu kojem ljudi nepotrebno pridaju preveliku važnost. Naivno je ne vidjeti što je iPhone napravio od našeg društva. Lik tog uređaja estetizirao je našu svakodnevnicu. Ne čudi da ga vidimo posvuda u svakojakim kontekstima, a posebice onima u kojima se želi prikazati pametni telefon kao generički. Primjerice, kada banka reklamira svoju mobilnu uslugu, ili kada se prikazuje kako netko koristi mobilni uređaj s nekim sadržajem, gotovo uvijek je to upravo iPhone ili njegova stilizirana varijacija. Stoga ćemo uvesti problem ikoničnosti iPhonea.

iCon

Pretpostavke o dizajnu novog iPhonea postale su svakodnevna opsesija našeg društva. Paradoksalno, upravo je iPhone onaj koji uvijek sadrži generički dizajn. U prijevodu, vrlo je lako zaključiti kako će izgledati. Ako ćemo biti još radikalniji u tome, možemo reći da je dizajn iPhonea uvijek manje kreativan od vaše minimalne kreativnosti!

Dizajn iPhonea je uvijek još više generički, a mi se ponašamo kao da je to najveća zagonetka čovječanstva. Ako malo bolje razmislimo – ima nešto u tome. Izazov u tim spekulacijama oko dizajna je upravo u dešifriranju pravila vizualnog jezika koja su vrlo striktno provođena od strane Applea. Spekulirati proizvoljno o bilo čemu – nije teško. Spekulirati o nečemu vrlo usko definiranome je – neodoljivo. Tim malim pomacima, pružanjima informacija „na kapaljku“, konstantnom šutnjom i u konačnici naizglednim „razočarenjima“ rješenjem, Apple drži svijet na trncima. Appleu ne trebaju velike marketinške kampanje. Svijet to radi za njih. Svijet ovisan o informacijama postaje opsesivan kada mu se informacija uskraćuje. Psihologija ovdje zaista nije teška.

Dopustite da predložim radikalnu tezu koja objašnjava status iPhonea danas. Prije svega, moramo shvatiti da dizajn iPhonea, u kolokvijalnom razumijevanju pojma „dizajn“ kao forma (oblik) uporabnog predmeta, zapravo nije slika. „Slika“ je riječ koja je korjenski vezana za riječ „sličnost“, ili „nalikovina“ (lat. imago, eng. image). Radi se o kopiranju, imitiranju, sličnosti s nečim („imago“ – glagol „imitare“). S druge strane, grčka riječ za sliku, „eikon“ (lat. icon), koja je na našem jeziku jasno upotrebljiva kao „ikona“,  imala je nešto drukčiji značaj i od srednjeg vijeka se upotrebljavala za religijske, svete slike. Ikona nije ime za sliku kao sličnost nečemu, već za sliku kao prikaz nečeg svetog – upravo lik, a ne samo „nalikovina“. Pri tome treba napomenuti da nije riječ o prikazu kao reprezentaciji nečega, već o autentičnoj prisutnosti lika nekog svetog entiteta. U naše vrijeme, mi više ne gledamo na sliku kao magičnu pojavu nekakve svetosti okruženu kultom i ritualom, već isključivo kao na reprezentaciju, i „mjerimo“ je oblicima, linijama, točkama, bojama itd.  Zbog toga nam je teško shvatiti što zapravo ikona jest. No, ovo je portal o gadgetima, u dubine nećemo ulaziti. Tko je shvatio, shvatio je. Nakon ovog kratkog uvoda krećemo na samu tezu, a to je da je iPhone zapravo ikona.

Sada smo u prilično bizarnoj situaciji. Zato što se iPhone inače na mnogim mjestima etiketira kao „ikonički dizajn“, „ikonički proizvod“ itd. Vjerujem da to uglavnom nije promišljeno na ovaj način, ali isto tako teško mi je povjerovati da je to puka slučajnost! iPhone teži generičkom dizajnu. Traži svođenje na najosnovnije forme, na eterealne i monolitne oblike upotrebom izrazito homogenih, fino obrađenih i bezbojnih materijala. Bilo kakva suvišnost nije dozvoljena. Sloboda forme, raznovrsnih oblika koji kreiraju različite kompozicije, grijeh su za Apple. Da mogu, Appleovi prozvodi bi bili u potpunosti homogeni bez ijedne jedine perforacije. Oni ne žele biti slika koja oduzima pozornost. Oni žele biti transparetni s obzirom na sadržaj na ekranu. A i samo sučelje želi biti transparetno, mimetičko, oponašati papir, metal, drvo, tkaninu, sve u visokoj definiciji Retina zaslona (jer čak su i pikseli smetnja Appleu), bez suvišnih gumbića, što više približeni korisniku na intuitivnoj razini.

Rezultat svega toga je činjenica da je iPhone zapravo kvadar sa zaobljenim bridovima i ekranom. Ovakvo promatranje je promatranje iPhonea kao slike. Ovakvo promatranje nije adekvatno. Zato ni ne čude sve svađe oko krađe dizajna i toga što se zapravo može ukrasti, a što je jednostavno „generički”. Zato ni ne čude razočaranja „opet jednim te istim“ dizajnom, koja su već snažna iako nismo još ni vidjeli kako će taj uređaj izgledati.

S druge strane, ako promataramo iPhone kao ikonu, svi ti problemi nestaju. Ikone su uvijek bile generičke i zapravo transparentne. Sveta osoba na ikoni nije se evaluirala kvalitetom linija i boja. Kvaliteta ikone bilo je majstorstvo koje je stvoreno učenjem o tome kako „Bog slika“. Ikone su stoga uvijek bile slične, ali to zapravo za promatrače njihovog vremena nije bio problem – oni su ih shvaćali uvijek isto. Kvalitativni kriteriji ikone kao grafizma nisu postojali. One su bile sveta prisutnost. Ispod njihove transparentnosti krila se veza s onim u što su zaista vjerovali – ono neprikazivo, s onu stranu svijeta. To je upravo i temelj kulta i rituala. Iz tog razloga, iPhone je nemoguće uspoređivati s konkurencijom. Radi se o dvije različite razine percepcije i razumijevanja.

Na temelju rečenog, kada banka u svojoj reklami prikazuje upravo iPhone za ilustraciju njihovog softvera, računaju, makar i nesvjesno, na činjenicu da iPhone prikazuje nešto „iza“ same vizualne pojavnosti iPhonea. Oni upućuju na našu vjeru u ono čega je iPhone simbol i prisutnost. On je simbol paradigme smartphonea kao estetičkog, ekonomskog i društvenog poretka koji je konstituiran tehnologijom. Ono neizrecivo i neprikazivo što označava iPhone je upravo ono što prosječan čovjek osjeća kada vidi iPhone na nekoj reklami, kada samo nekako osjeća da je reklama vjerodostojnija, da je upečatljivija, da je naprednija. To je upravo kultna i ritualna vrijednost iPhonea koja nadilazi njegovu fizičku pojavnost i banalnost. I naravno, to mnoge ljuti. Jer mi smo zapravo u tehno-znanstvenom dobu koje je napustilo kult i odalo se materijalističkom temelju slike, koja se sad sastoji isključivo od crta, točaka, površina, boja i kompozicije. Naš znanstveni svijet došao je do apsurda, jer iza onoga o čemu sanja (apsolutno tehničko znanje) nalazi se činjenica da svijet i dalje funkcionira na temelju rituala i kultova, koji su za znanost nedohvatljivi. Nedohvatljivi su zato što se baziraju na mentalnom prostoru koji je strukturiran prazninom prikazanoga. iPhone nije slika, jer ne prikazuje ništa. On je zapravo ikona koja je transparentna na paradigmu u koju istinski vjerujemo.

I što onda treba očekivati u dizajnu iPhonea 5?

Stoga, možemo reći da su spekulacije o izgledu novog iPhonea u potpunosti besmislene. Jer, očekuje se „novi dizajn“. Novi dizajn značio bi dokidanje iPhonea kao ikone. Na površini, u našoj vlastitoj simuliranoj ideologiji, svi žele novi, svježi dizajn (jer se to uklapa i ideologiju tehno-znanstvenog poretka i „napretka“ kao takvog). No u dubini, ono naše najskrivenije, ono što mrzimo kod sebe, ono što nećemo nikada priznati, je to da zapravo ne želimo promjenu dizajna. A to će vam Apple i omogućiti. Jer Apple zna kako zapravo funkcionirate. Funkcioniramo kultno i ritualno, duhovno i transcedentalno, a ne racionalno i analitički.  Želimo vidjeti ikonu, a ne sliku. U konačnici, samo se ikona može obožavati, a slika ne. Želimo dobiti duhovno zadovoljstvo onim što nam ikona pruža. Ne poklapa li se to upravo s brojnim izvještajima da Apple ima najveću razinu zadovoljstva korisnika od svih kompanija u povijesti? Zar ne govori to upravo o tome da nema ništa racionalnog, analitičkog i znanstvenog u korisnicima, i da to veliko zadovoljstvo dolazi odnekud „ s druge strane“ ikone?

Dizajn iPhonea 5 biti će vrlo vjerojatno vrlo sličan prethodnom. Uz tek poneki „facelift“, novi iPhone zapravo mora zadržati svoja pravila ili je propao. Njegov dosadašnji uspjeh bio je upravo toliko velik jer je uvijek bio zapravo isti. Apple ne želi da se korisnici više ne mogu identificirati, da se među njima javi raskol, zbunjenost… izbor. Iako svi ti korisnici nikada to ne bi priznali, Apple zna da upravo restrikcijom i konzistentnošću grade svoju već zloglasnu reputaciju.

Uostalom, Apple nije zainteresiran za eksperimente u dizajnu. Oni ne idu po načelu „sad ćemo zaobljeno, pa ćemo ravno, pa opet zaobljeno“ samo da bi nešto mijenjali radi promjene. Ako smatraju za nešto da je dobro, sve dok ne pomisle drukčije će na tome i ostati. Zbog toga, ako mislite da su u Appleu nekreativni zato što ne mijenjaju radikalno svoj dizajn, varate se. Oni ne mijenjaju svoj dizajn baš zato što su pametniji od vas.

Ipak postoje neke naznake da bi se to uskoro moglo promijeniti.

Apple gubi kontrolu?

iPhone 5 biti će prvi pravi proizvod “post-Jobsove ere”, koji će kao Appleov glavni nosivi stup uspjeha pokazati koliko je Apple pod Tim Cookom sposoban uopće održati uspjeh kojeg je Steve Jobs donio Appleu. Jasno, iPhone 5 će vrlo vjerojatno, unatoč sve raširenijoj mržnji prema tom brandu, postati možda najuspješniji proizvod svih vremena (unutar svojeg životnog vijeka). I to praktički neovisno o svom izgledu i specifikacijama!

No postoje neke stvari koje pokazuju kako željezna ruka Stevea Jobsa više ne vlada. On nije pristajao na kompromise, a novi Apple pokazuje kako bi mogao. Glasine o novom iPhoneu više puta svjedoče o intervencijama koje su tu kako bi se prilagodio sve većem pritisku konkurentskog tržišta. To bi moglo biti fatalno za Apple, jer njegov uspjeh i sve na čega se oslanja je upravo neprilagođavanje tržištu. Jedino se na taj način održava percepcija industrijskog lidera.

Promjena ekrana na „nesavršeni“ 16:9 format, povećanje dijagonale i nekompatibilnost prema starijim aplikacijama, kompromisno izvedena stražnja strana telefona s dvije boje i „čudno“ pozicioniranom kamerom – sve su to kompromisi, koji iako nisu toliko strašni sami po sebi, ipak govore o tome da je Apple prestao biti onaj koji odlučuje o svim stvarima i ne prepušta ništa slučaju. Odlučili su se prilagoditi, i zbog toga su morali kompromitirati svoje stavove. Ako tako nastave, čeka nas nova podjela tržišta u svega nekoliko godina.

U svakom slučaju, od novog iPhonea se očekuje previše. Bit ćemo opet razočarani, ali ćemo dobiti ono što trebamo. Jer sve što trebamo je ono ikoničko. A ono što je ikoničko mora biti i božanstveno. Ovdje je na snazi veliki rat između znanstvene dogme koja želi tzv. „inovaciju“ i „promjenu“ i onog istinitog u nama koje želi ono „duhovno“, onaj isti transparentni sveti lik Tehnološke religije, isti u svakom prikazu, sveprisutan i nedodirljiv.