Posve je druga priča koliko jednostavnost korištenja tehnologije zatupljuje ljude. No isto tako nema nikakve logike da samo “power useri” smiju koristiti tehnologiju. Uostalom, nemojmo se praviti nevini i upirati prstom samo u Apple. Svi proizvođači htjeli su ono što je Apple napravio. No nisu to znali, Apple je. I sad ga optužuju da je zatupio ljude i sve ostalo. Dajte odrastite.

Appleovi proizvodi, bar što se tiče druge Jobsove ere, su proizvodi za mase, za one koji nisu power useri. U čemu je tu toliki problem? Samo zato što nitko nije dovoljno bio dobar u približavanju tehnologije tim masama osim Applea, sad bi trebali Apple optuživati da je za mase, a ne za power usere, kao da bi tobože trebali raditi za njih.
Da, Apple je stvorio računalo koje koriste sponzoruše, nogometaši, tajkuni, poslovnjaci, djeca, penzioneri i svi ostali koje ne zanima informatika. Zato je najbogatija firma na svijetu. Dao je informatičkoj tehnologiji simbol i estetiku, formu. Samo što hrpa zatucanih ljudi uopće ne kuže to i vole pljuvati po njemu jer misle da trebaju vrijediti neka druga pravila, da bi svi trebali biti power useri. Potrebno im je spuštanje na zemlju.
Apple možda proizvodi maglu, ali je najprizemljeniji od svih.
Jedini je zapravo riješio društveni i kulturološki problem informatičke tehnologije. Što se vidi i po rezultatima. Svi ostali kao da samo zavide, pod parolom “napretka”, višejezgrenih procesora, tzv. “mogućnosti”…

Mehanika Applea kao religije je vrlo kompleksna i teško se može samo intuitivno razumjeti. Snagu Applea ne treba tražiti u banalnim i plitkim razlozima kao to da se hvalimo što imamo nešto skupo, niti u tome da smo zatupljeni. Ideologija koju je konstituirao Apple ide mnogo dublje od toga u ono podsvjesno, simboličko, ideološko, kultno i ritualno, i može se razumjeti samo iz filozofijske perspektive i srodnih znanosti koji su u drugoj polovici 20. stoljeća mnogo toga napravile i spoznale u pokušaju da razumiju fenomen uspostave tehno-znanstvene paradigme i kraja religije, te ulaska u kulturalnu logiku kasnog kapitalizma. No to je preopširno da bi se ovdje prezentiralo. Ono bitno je da kritičari Applea pucaju u potpuno pogrešnu metu. Promašuju samu suštinu Applea, ne samo njegovog značenja u društvu već i uopće onoga zbog čega on radi to što radi, od zavođenja korisnika pa sve do beskrajnih sudskih ratova.

To nisu emotivne već kultne vrijednosti, i pripisuju se predmetima tehnike, kao što ih sama tehnika i strukturira – od samih početaka ljudske povijesti.
Ne samo da to nije bespredmetna glupost, već bez tih mitskih dimenzija koja se uobličavaju u fizičkim artefaktima uopće nema čovjeka kao misaonog i duhovnog bića.
Appleovi proizvodi su najmanje mobiteli i računala, a najviše simboli i kulturološki artefakti. Takvima su ih i zamislili u Appleu, i naravno da su uspjeli, jer su razumjeli kako ljudska civilizacija funkcionira. Sad se na njih možeš ljutiti jer si bio u krivu :-)

Tvoj stav podrazumijeva da apsolutiziraš i reduciraš pojam proizvoda do razine gdje će on biti generalno predmet unaprijeđenja našeg života. Kao prvo, kvalitativna komponenta ljudskog života i sama definicija unaprijeđenja je vrlo iluzivna. Kao drugo, ama baš nijedna logička konstrukcija ne veže pojam proizvoda s tim kako se unaprijeđuje ljudski život. On se unaprijeđuje samo utoliko koliko potrošači smatraju da se unaprijeđuje. Uglavnom se radi o refleksiji potrebe za samoaktualizacijom identificiranjem simbolima i znakovima, a ne o stvarnim potrebama.
Dakle problem oko kojeg se ti sad vrtiš je problem nečega šireg i univerzalnijeg, i zahvaća ekononomski poredak globalno a ne samo jednu kompaniju, koja je pak samo jedna njegova instanca. A potreba da se sva krivnja pripiše Appleu proizlazi iz činjenice da je vrlo uspješan, da je primjer vrhunskog inžinjeringa potreba – a ultimativna želja svih ljudi je da ih se kontrolira. Kao što Baudrillard kaže: “Mase ne znaju što žele, osim toga da im se kaže što žele”.
Optuživati Apple za sve to je bespredmetno. A što se tiče tvojeg mjerenja koliko je nešto dobar proizvod: Apple ima vrhunske proizvode. To može osporiti samo onaj koji se samozavarava zbog nekakvih uvjerenja da je dobar proizvod onaj koji zadovoljava nekakve tehničke specifikacije i platformske značajke (npr. “otvorenost”), koje su u najboljem slučaju tek utilitarne, a u svim drugim slučajevima svrha samima sebi i ničemu više – bar što se tiče 90% tržišne populacije.