Ima već izvjestan broj godina kako mi standardni testovi fotoaparata idu na živce. Broj megapiksela! Aaaaaaaa! Šum! Aaaaaaaa! ISO pet milijuna i sto! Aaaaaaaaa! Ispada da svi printaju svoje fotografije na panoima veličine tri puta pet metara pri razlučivosti od barem 600 dpi, a da fotke obavezno snimaju ako već ne u rudniku ugljena onda u ponoć pri svjetlosti zvijezda. Čovjek se jednostavno zapita kako su desetljećima snimane vrhunske fotografije kad su ti stariji aparati bili toliko loši. Što se mene tiče, svrha aparata je da vam omogući snimanje fotografija i da pri tome što manje smeta. Snimanje testnih slika to neće otkriti tako da kod ovog isprobavanja Olympusovog OM-D aparat nije ni u jednom trenu vidio ni kartu rezolucije niti bilo što slično. Kad sam ga dobio, krenuo sam postupati s njime onako kako inače postupam s aparatima – krenuo sam fotografirati.

OM-D odlično radi s manualnim objektivima. Ovdje s objektivom od 50mm za originalni OM

Hype koji je pratio OM-D prije službenog pojavljivanja dobrim je dijelom zasluga trenda koji su Olympusovci počeli Penom, to jest, prilično retro izgleda. Moram priznati da ni ja nisam imun na dobar retro štih jer su mi dosadila i plastikoidna tijela suvremenih DSLR-ova. No dobar izgled ipak nije dovoljan, pa su na privlačnost na neviđeno utjecaj imale i glasine o profesionalnosti aparata i sličnim stvarima. Sam Olympus klasificira OM-D kao poluprofesionalni aparat.

S druge strane, OM-D sigurno ima neke profesionalne karakteristike koje uvelike doprinose njegovoj privlačnosti. Za početak, tu je zabrtvljenost, uvijek dobra točka Olympusovih najjačih aparata. Zatim, tu su dva kontrolna kotačića, skoro uvijek znak profesionalnih aparata. Konačno, tu su i dvije Fn tipke te mogućnost pridavanja funkcija ne samo Fn tipkama već i nekim drugima.

Elektroničko tražilo omogućuje dobar manualni fokus čak i kod situacija sa slabim svjetlom

Možda je upravo to bogatstvo mogućnosti prilagođavanja navelo mnoge da po Internetu plaču kako je OM-D kompliciran te da moraju kopati po izbornicima dok ne nađu postavku koju žele promijeniti. Meni ta zamjerka nije baš pretjerano jasna. Kad podesite tipke, imate većinu funkcija na dohvat prsta. One koje ne možete postaviti na zasebne tipke dostupne se na vrlo jednostavnom izborniku nalik onome na kompaktima, uz rub ekrana pa samo treba skrolati kroz njih. Ili pak možete koristiti SuperPanel gdje su sve potrebne funkcije dostupne na jednom ekranu. U usporedbi s nekim konkurentima, Olympusovi izbornici i komande su čudo jednostavnosti i profesionalnosti.

Upravo su tipke moja najveća zamjerka ovom aparatu. Dijelom je to različito shvaćanje onog što bi trebali ponuditi – jednostavno mi fale tipka kojom bi se izravno mogla uključiti stabilizacija ili kojom bi se mogao izravno kontrolirati metering. Naime, moj uobičajeni aparat je Olympus E-3, koji ima obje te tipke, ali njega Olympus smatra profesionalnim aparatom.

No tipke na OM-D imaju i drugih problema. Premalene su i preblizu smještene tako da i slučajno možete isključiti ili uključiti funkciju. Na primjer, uključivanje zuma za manualno fokusiranje sam stavio na Fn tipku sa stražnje strane koja se nalazi odmah pokraj tipke za playback pa je bilo lako pritisnuti obje zajedno ili playback umjesto zuma. Onda, kod pregledavanja snimljenih fotki, zum za povećavanje se nalazi na stražnjem kotačiću koji viri taman toliko da je izuzetno lako stisnuti ili playback ili zum za fokusiranje, što vas onda izbacuje iz pregledavanja slika. I iz takta. Tipka za LiveView, smještena sa strane tražila, je pak vrlo tvrda i trebalo je ponekad par puta pritisnuti da reagira. Ništa od toga nije stvarna prepreka radu s aparatom, ali je iritantno, onako kako samo sitnice znaju biti iritantne.

Jedan od aduta mikro 4/3 sustava, M.Zuiko 75/1.8, na OM-D

Objektivi su sigurno jedan od najjačih aduta cijelog mikro 4/3 sustava, no Olympus se trenutačno našao u situaciji u kakvoj se otprilike našao Pentax kad je ovaj napravio svoje prvo zabrtvljeno DSLR tijelo: zabrtvljeno tijelo je tu, ali fali zabrtvljenih objektiva. Da, OM-D se prodaje u kitu zajedno sa zum objektivom 12-50mm/3.5-6.3 koji jest zabrtvljen, ali najprimamljiviji Olympusovi objektivi za mikro 4/3 – 12/2, 45/1.8 i 75/1.8 – nisu zabrtvljeni. Jednako tako nisu zabrtvljeni ni Panasonic Leica 25/1.4 ili Panasonic 20/1.7, još dva vrlo poželjna objektiva.

M.Zuiko 12-50/3.5-6.3 sam vrlo malo koristio, najviše zbog toga što je dosta taman, ali mogu reći da je usprkos tome pristojan objektiv i da će onima koji namjeravaju na OM-D snimati video jako dobro doći. Tome je upravo i namijenjen.

Ja sam pak završio na tome da sam koristio 12/2, stare manualne objektive i neke Olympusove 4/3 objektive: 8/3.5 Fisheye, 7-14/4 i 50-200/2.8-3.5. Vrijedi napomenuti da Olympus ima zabrtvljeni adapter za 4/3 objektive pa teoretski možete imati zabrtvljenu kombinaciju s njima. Međutim, isto tako treba napomenuti da su ti objektivi, odnosno barem ova tri koja sam koristio, napravljeni za fazni autofokus i da na OM-Dovom kontrastnom autofokusu funkcioniraju vrlo sporo. Nasuprot tome, 12/2 je izuzetno i brz i točan i tih, pa ga je bio užitak koristiti. Kad njega koristite, vrlo je lako povjerovati u Olympusovu tvrdnju da imaju najbrži autofokus na svijetu.

Ako vam je to potrebno, burst od devet slika u sekundi je i više nego dovoljan

Kod korištenja manualnih objektiva situacija je bolja nego prije. Ne samo da i dalje imate na raspolaganju odlično elektroničko tražilo u kojem bez problema vidite svaku promjenu na slici, nego je i konačno (konačno!) zum za manualni fokus napravljen tako da polu-pritisak na tipku za okidanje vraća sliku iz zuma u normalnu. Nije mi jasno zašto su čekali tri generacije s nečim tako minornim a korisnim.

Dakako, i s manualnim i sa standardnim objektivima izuzetno dobro dođe i Olympusova stabilizacija u tijelu. OM-D ima potpuno novi sistem za stabilizaciju, pet umjesto dosadašnjih tri osi. Kako imam nesretnu tendenciju da znam zavrnuti aparat u trenutku okidanja, jasno vam je da ovu promjenu mogu smatrati samo dobrodošlom * stabilizacija radi izvrsno. Kako kažu, radi i na videu. Nisam imao nikakve namjere isprobavati video jer me ne zanima. Ja se nastojim baviti fotografijom. Svuda hvaljena “sinergija” jednostavno ne postoji. Snimanje videa i snimanje fotografija su dvije vrlo srodne ali ipak različite vještine. Ne možete se koncentrirati i na jedno i na drugo istovremeno. Toj razlici svakako doprinosi i način na koji je Olympus riješio snimanje fotografije za vrijeme snimanja videa: video se zaustavi, snimi se fotografija i onda se opet nastavlja video. Ahhhh, zašto?

Slika na ISO 2000, s isključenim filtrom za šum

No da se vratim fotografiji. Po Internetu kruže priče da je Olympus raskinuo partnerstvo s Panasonicom i da je senzor za OM-D napravio Sony. Službenu potvrdu nisam mogao dobiti. No još prije par godina sam isto tako čuo priče da Panasonic ima u pripremi senzor za nekoliko blendi bolji po šumu od svojih dotadašnjih senzora. Kako bilo, OM-D je po šumu trenutačno najjači Olympusov aparat. Kako mi je za potrebe obavljenih snimanja trebalo najviše ISO 2000, dalje nisam ni išao, ali je tih 2000 vrlo dobro, uočljivo bolje nego, na primjer, ISO 1250 na mom E-3. No ono što mi se na ovom senzoru sviđa primijetio je već na jednom drugom mjestu netko drugi: jako dobri highlighti. Ne govorim o zadržavanju detalja u highlightima jer to nisam ni mjerio nego o tome kako highlighti izgledaju. Umjesto standardnog, ponekad prenaglog prijelaza u highlight ili čak u bijelo, OM-D ima postupni prijelaz koji jako podsjeća na filmski. U kombinaciji sa starim manualnim objektivima, odlična stvar.

Nakon nekoliko tjedana korištenja OM-D, mogu reći da mi se sviđa. Sviđa mi se usprkos iritantnim tipkama. Usprkos nedostatku nekih izravnih tipki. Usprkos vrlo nespretnom mijenjanju baterija kad koristite grip. Sviđa mi se toliko da mi je falio kad sam se vratio nazad na E-3 i, pogotovo, PEN E-P1. Sviđa mi se toliko da bih ga, da imam ovaj tren novaca, sutra kupio. (Naravno, srebreni.) Ja većeg komplimenta aparatu jednostavno nemam.

Prijelaz na highlight podsjeća na onaj na filmu

Tehničke specifikacije aparata na ovoj adresi.

Cijene:

OM-D E-M5 tijelo: 8249 kn
Kit (tijelo plus objektiv 12-50/3.5-6.3): 9799 kn