Fotoaparati se tradicionalno dijele u kategorije prema predznanju i potrebama korisnika – na amaterske, poluamaterske, prosumer, profesionalne… Svakih toliko, pojavi se aparat koji se naprosto ne uklapa u već ustaljene kategorije: nekad cijenom, nekad mogućnostima, nekad izgledom, a nekad kombinacijom ovih parametara. TG-810, najnoviji član Olympusove “terenske” serije Tough, jedan je od takvih aparata.

Prva specifičnost TG-810, njegova je građa. Olympus se hvali izdržljivošću na udarce do visine od 2 metra (u “Olympusovim testnim uvjetima”, što ne govori puno) i pritiske masa do 100 kilograma (što znači da bi teoretski trebao izdržati sjedne li slučajno na njega osoba prosječne, pa čak i natprosječne težine). Nismo se baš usudili testirati ove tvrdnje, ali već letimičan pogled daje do znanja kako je TG-810 građen kao tenk i kako ga ne treba previše maziti.

Poveći ekran (3″), odlične oštrine i svjetline, koji pokriva većinu naličja aparata, zaštićen je debelim slojem zaštitnog stakla, za koje se Olympus kune da je iznimno otporno na grebanje i oštećenja. Nismo ga baš previše maltretirali, ali ga bogme nismo ni pazili.

Brisali smo ga čim god da smo stigli, packali prstima, ostavljali na stolovima ekranom prema dolje… i u dva tjedna, ekran nije uspio skupiti niti jednu jedinu ogrebotinu.

Objektiv je također zaštićen pristojnim slojem stakla te je uvućen u kućište. Kad je aparat isključen, preko njega se zatvara solidni metalni poklopac (iz jednog komada) uz solidan “KER-ŠKLUK”-zvuk.

Uz to je i posve otporan na prašinu i vodu. I to do dubine od 10 metara (vode, ne prašine). I to ne onih kilavih, testnih 10 metara, koji na Casiovim satovima znače da s njime možete prati ruke, već pravih, plivajućih/ronećih 10 metara. Štoviše, uputstva kao preferirani način održavanja TG-810 savjetuju da ga, kad se umaže, bacite u kantu vode na 10 minuta, a pod opisom vodootpornosti jasno kažu: “Camera can normally be used under water at a specified water pressure”.

U nedostatku vodenih površina prikladne dubine (ne pitajte nas kako površina može imati dubinu, nismo mi izmislili termin “vodena površina”) i temperature, vodootpornost TG-810 odlučili smo testirati u čaši vode.

Druga bitna specifičnost TG-810, i vjerojatno najbitnija stvar koja ga čini unikatnim među sličnim foto-”terencima” jest – GPS. Poplava mobitela s GPS-om naviknula nas je na trenutačno uključivanje i pozicioniranje navigacije. Zahvaljujući AGPS sustavima, koji među ostalim sa servera skidaju gotov i kompletan almanah s orbitalnim elementima satelita, GPS-ovi u mobitelima u pravilu su spremni za upotrebu čim ih zatrebate. “Regularni” GPS-ovi, bez veze s internetom, međutim, trebaju određeno vrijeme za tzv. “cold start” ili “cold fix”, tijekom kojeg moraju čekati da iz podataka odaslanih sa satelita skrpaju almanah.

TG-810 nije ništa drugačiji, pa nije neočekivano da mu za inicijalni GPS fix treba minuta-dvije. To, naravno, vrijedi samo za prvo uključivanje nakon duljeg vremena nekorištenja, pa ga je, držite li ga u ladici mjesecima, pametno prije puta ostaviti na kratko na otvorenom da “pohvata” satelite. Jednom kad to učinite, lociranje će u pravilu biti trenutačno.

Isprobavali smo ga uglavnom po gradu i svoj je posao, što se pozicioniranja tiče, obavljao bez imalo muke. Ako je uspio u gradu, među zgradama, onda će u prirodi sigurno funkcionirati besprijekorno. Uz imena država, regija i gradova, geolokacijska baza u TG-810 sadrži i popis bitnijih POI-ja (uglavnom turističkih), pa će, nađete li se, primjerice, kraj Mimare, osim koordinatama, ispravno označiti fotografiju i natpisom “Hrvatska, Grad Zagreb, Mimara”. Ime POI-ja vezanog uz fotografiju moguće je i ručno naknadno promijeniti, ali i regulirati što će se točno u metapodatke fotografije zapisivati.

Uz GPS, tu je i kompas, koji na prvi pogled može zvučati kao trunku besmislen dodatak na foto-aparatu, ali podatke iz GPS-a dopunjava jednom bitnom informacijom – smjerom u kojem ste fotografirali. Također je koristan i za navigaciju, zlu netrebalo, ali i – za fotografiju znatno bitnije – kako bi lakše saznali s koje strane izlazi/zalazi sunce. Komplet senzora ugrađenih u TG-810 zaokružuje barometar, zahvaljujući kojima će vaše slike biti označene i visinom na kojom su fotografirane, ali i dubinom, odlučite li TG-810 bućnuti u vodu. Obzirom da je ipak riječ o fotoaparatu prvenstveno namjenjenom planinarima, šetačima, kamperima i – općenito – ljudima koji dosta vremena provode pod otvorenim nebom, bilo bi dobro da ima malo veću preciznost (ako se ne varamo, “gradiran” je na 20 hPa), te da posjeduje neku mogućnost logginga, kako bi ga bilo moguće koristiti i kao alarm za oluje. No to je već cjepidlačenje.

Kako TG-810 ne puca na uobičajenu publiku u ovoj klasi odaje i čitav niz sitnih detalja koji se ne viđaju na drugim “terenskim” fotoaparatima. Tako dugi pritisak na tipku za pomoć pali LED svjetlo iluminatora na 30 sekundi, bio fotoaparat upaljen ili ugašen. Prilično korisno na mračnom planinskom puteljku ili šatoru. Kvragu, korisno je i ako se polupijani vraćate kući u gluho doba noći i ne možete pogoditi bravu. Ili ako tražite daljinski koji je pao pod trosjed. Ili ako… Uglavnom, da, korisno je. Koristan je i info ekran koji na jednom mjestu sažimlje sve geolokacijske podatke, a do kojeg je moguće doći dugim držanjem joysticka prema dolje ili pritiskom na tipku za pomoć kad je aparat ugašen. Na njemu je moguće vidjeti i obližnje POI-je – što je, opet, prilično korisna stvarčica.

Iako su do sad navedene stvari njegovi najvažniji aduti, asortiman gadgety trikova ovog aparata tu, međutim, ne staje, no spomenut ćemo još samo jednu. Zahvaljujući akcelerometru, nekim je njegovim funkcijama moguće upravljati kuckanjem i udaranjem u njegove stranice, što – iako zvuči više kao bedastoća za pokazivanje prijateljima na tulumima (“e, kuiš, gle, mogu šamarat aparat, e”) – zapravo u ovom konkretnom slučaju ima neku korisnu primjenu. Naime, iako ih je prilično lako napipati i iako nipošto nisu besmisleno razmještene, tipke na TG-810 zbog njegovih su kompaktnih dimenzija i veličine ekrana povremeno nezgodne za korištenje. Kucnuti par puta o stranice aparata katkad je doista jednostavnije i brže nego posezati za tipkama, pogotovo nosite li – recimo – rukavice (nezamislivo u trenutnim vremenskim prilikama, ali da vas vidimo kako fotografirate po zimi dok bura kotura kokoši po susjedovom dvorištu).

I tako konačno dolazimo do onog najbitnijeg – fotografija i videa. Prvo i osnovno, nemojte tražiti napredne funkcije niti manualno podešavanje parametara van onih elementarnih. Blenda i ekspozicija su u potpunosti u rukama aparata. Najbliža stvar koju ovaj aparat manualnom modu ima jest P mod, u kojem se ručno dadu podesiti korekcija ekspozicije (-2 do +2 u koracima od 1/3 EV), odabrati balans bijele i odabrati ISO vrijednost. “Pametnih” modova zato ne nedostaje, baš kao niti specijaliziranih, za sve moguće i nemoguće situacije (uz mod za portrete, s detekcijom smješka, tu su čak i – ne šalimo se – mod za slikanje mačaka i mod za slikanje pasa, s automatskom detekcijom njušaka gorenavedenih živina). Spomena su vrijedni i 3D mod (koji navodi korisnika na ispravan pomak fotoaparata između dvije fotografije te potpuno samostalno generira 3D sliku u MP formatu) te mod za panorame, koji omogućuje i automatsko stitchanje (lijepljenje) 3 fotografije u panoramu u samom aparatu. Tu su i čak 3 moda za podvodno snimanje.

Što se kvalitete tiče, bit ćemo brutalno iskreni. TG-810 teško da će pobijediti u bilo kakvom izboru za najkvalitetniju fotografiju ili video. Zapravo, video je još pristojan, iako ni po čemu vanredan. Slike su, pak, pretjerano (umjetno) sharpane do te mjere da bilo kakvo ozbiljnije korigiranje oštrine ili retuš u Photoshopu možete zaboraviti. Prava oštrina, odnosno razlučivost optike, asocira na akvarel. Boje su katkad isprane (ne zbog manjka saturacije, već neotpornosti objektiva na flareove i kontrasta optike). Dinamički raspon i nije toliko loš, obzirom na sve, ali svakako nije sjajan. Funkcija Shadow Adjust ga često uspijeva izvući. Ono malo finih detalja što preživi ovo sve, dotući će redukcija šuma, koju nije moguće isključiti, a koja je prilično agresivna čak i na najnižim ISO vrijednostima.

Pa ipak… Ništa od navedenog nećemo ovom aparatu uzeti za (preveliko) zlo. Kao prvo, zato što nije namijenjen naprednijim foto-entuzijastima (to je jasno iz aviona). Kao drugo, jer unatoč svemu rečenom, razlučivost od 14 megapiksela osigurava pristojne rezultate na papiru, pri formatima na kojima će 99.9% korisnika ovog aparata štampati fotografije. I kao treće, jer je ovo aparat za maltretiranje, natezanje, potapanje, kupanje, blaćenje, mazanje i – općenito – “teren”. Za fine stvari i fotografske connoisseure tu je Olympus XZ-1.

Kad smo već počeli s manama, red je da ih spomenemo sve. Prva je brzina sučelja i aparata općenito. TG-810 ne možemo nazvati neupotrebljivo sporim, daleko od toga. Ali nije baš niti najbrži aparat ikada, pogotovo kod uključivanja, šetanja kroz fotografije, pa čak i “brzog” pregleda navigacijskih funkcija (do kojeg se dolazi bez uključivanja aparata, a čije učitavanje traje koliko i normalno uključivanje aparata, pa je lagano besmisleno, bar u aktualnoj verziji softvera). Želite li uhvatiti spontani trenutak, bolje vam je da ste TG-810 uključili unaprijed, jer mu od pritiska na tipku za uključivanje do okidanja treba kojih 5-6-7 sekundi. Nadalje je tu apsolutno besmislena i krajnje iritantna funkcija automatskog animiranog scrolla kroz snimljene fotografije, koja se aktivira rotiranjem aparata u okomit položaj. I koju nije moguće isključiti bez isključivanja svih akcelerometarskih kontrola (kuckanja). Na većini aparata s akcelerometrom, rotiranjem aparata, rotira se i prikaz fotografije na ekranu, što je znatno korisnija funkcija od ove besmislice.

Tu je i joystick, koji je unatoč fancy trikovima s akcelerometrom ipak primarna upravljačka kontrola, a koji je nedovoljno precizan i katkad nedovoljno osjetljiv, pa pritisak tumači kao pomak lijevo ili desno, odnosno nekad potpuno propusti detektirati pomake gore/dolje/lijevo/desno, pa naredbe treba ponavljati.

Konačno, zamjerku zaslužuje baterija. Koja je sićušna. I koju GPS, kompas i poveliki ekran nemilice sišu (GPS je moguće isključiti, kompas ne). Ne bismo išli tako daleko da kažemo kako se baterijski vijek s uključenim GPS-om dade mjeriti u minutama, ali… teško da baterijski vijek TG-810 opravdava njegov image terenskog ili putnog (ili izletničkog) fotoaparata.